Komercijalizacija inovacija – što je to?

Iako smo već zakoračili u ožujak, još nemamo nikakve detaljnije informacije o natječaju „Komercijalizacija inovacija“. To je natječaj koji poduzetnici čekaju već tri godine, te će vrlo vjerojatno biti prvi raspisan natječaj, ukoliko ne računamo sredstva osigurana za projekte sustava javne vodoopskrbe i odvodnje, iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO).

Poziv je namijenjen mikro, malim ili srednjim poduzećima za poticanje ulaganja neophodnih za primjenu (komercijalizaciju) rezultata istraživanja, razvoja i inovacija (do kojih su došli sami MSP–ovi, u suradnji s drugima ili putem transfera znanja i tehnologije) u poslovne aktivnosti i pokretanje proizvodnje na temelju primijenjenih rješenja. Cilj ovog Poziva je podržati projekte usmjerene ka novim proizvodima i uslugama koje imaju pozitivan učinak na poslovne rezultate i rast poduzeća te s tržišnim potencijalom na međunarodnoj razini.

Ovdje se postavlja dva pitanja: prvo, Hrvatska je na samom dnu Europske Unije po suradnji s znanstvenim institucijama (1,27% BDP-a po Eurostatu za 2020.g.), te smo znatno niže od prosjeka EU koji iznosi 2,3% udjela BDP-a. Da li zbog toga što znanstvenike/osobe zaposlene u znanstvenim institucijama smatramo javnim uhljebima koji nemaju dana radnog staža u realnom sektoru i sumnjamo u njihovu kompetentnost zbog hiperinflacije „stručnih“ kadrova zadnjih desetak godina ili zato što smatramo da je to nepotreban trošak, teško je točno reći. Činjenica je da kolaborativnih projekata ima, ali jako malo. Drugo, kako biti konkurentan na europskom tržištu kada većinu toga benchmarkamo i čekamo da inovacije dođu do nas, a ne obratno?

Treba biti realan i reći da Hrvatska ima kontinuirani rast postotka ulaganja u R&D zadnjih 5 godina. Što je dobro. Ono što je loše je da rast nije na razini visoko inovativnih gospodarstava kojima težimo, a znamo da su inovacije osnovni alat društveno-ekonomskog razvoja.

Zato je cilj EU financiranje opsežnih i ambicioznih istraživačko-razvojnih projekata. Razvoj novog rješenja prolazi kroz niz aktivnosti koje obično teku utvrđenim vremenskim redoslijedom i zbog toga je moguće govoriti o procesu razvoja novog proizvoda. Kako bi svi uključeni u proces istraživanja i razvoja bili upoznati što obuhvaća pojedina aktivnost u istraživanju, kao opis stupnja razvoja u EU projektima koristiti se metodologija koja se zove Razina Tehnološke Spremnosti (eng. Technology Readiness Levels – TRL) te koja vrijedi za sve pozive koji se raspisuju na nacionalnoj, kao i na europskoj razni (to je i ovdje slučaj).

Za svaku od faze potrebno je, uz vremensko trajanje, odrediti i potrebne financijske i operativne resurse (zaposlenici i potrebna oprema, postojeća ili koju je potrebno nabaviti). Uspješan projekt istraživanja i razvoja zahtjeva opsežnu i pravovremenu pripremu koja može trajati i do nekoliko mjeseci, osobito ukoliko projekt obuhvaća partnerstva (ovisno o pozivu) te je ključno s inicijalnim radnjama započeti što ranije, čak ako konkretan poziv nije otvoren.

Čitajući NPOO-u, 'Komercijalizacija inovacija' podržat će najmanje 95 malih i srednjih poduzeća bespovratnim potporama od 760.000,00 do 5.320.000,00 kuna. Stopa sufinanciranja ovisit će o veličini poslovnog subjekta i lokaciji projekta dok će projekti trajati najviše dvije godine.

Budući da mjerodavno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u sklopu NPOO-a nema obvezu provesti javno savjetovanje prije objave natječaja kao što je to slučaj u većini ostalih natječaja van ovog programa, pretpostavka je da će vrijeme između objave natječaja i roka za podnošenje prijave biti jako kratko.

Kvalitetna priprema projekta traje jako dugo i prijavitelji često podcijene obujam posla ili smatraju da mogu internim resursima obuhvatiti sve elemente projekta za što veću vjerojatnost prolaska projekta. Već je dokazano  da interni resursi u ovako zahtjevnim prijavama u većini ozbiljnih SME-a ne sudjeluju. Ne sudjeluju zbog više razloga, od čega su dva najbitnija: prvo, kvalitetni resursi, koji možda i mogu pomoći u određenim etapama prijave, imaju previše posla i ne stignu kvalitetno biti fokusirani na još jednu stvar. Drugo, gubljenje vremena na „non-core business“ danas nije prihvatljiva. SME su fokusirani na bitne strateške ciljeve i jednostavno moraju angažirati stručnjake da im pomognu.

S druge strane, u hiperinflaciji „stručnjaka“ za EU fondove, neupitno je bitan plan koji se prezentira menadžmentu. Biti „neprimjetan“ tako da ne ugrožavaš svakodnevne interne procese firme, a s druge strane dovoljno stručan da možeš shvatiti poslovni proces, napraviti detaljne analize i predložiti daljnje korake o kojima ovisi prijava. Ovaj natječaj ne „trpi“ greške i zato s pripremama treba krenuti što ranije!